.jpg)
Monolog zrna pšenice (šk. god. 2017./2018.)
Autor: Sanja Kasač, 18. 12. 2017.
Monolog zrna pšenice Ja sam zrno pšenice. Ratar me posije u zemlju kao sjemenku. Poslije kiše sunce ugrije i ja provirim, rastem i pretvaram se u klasje žuto. Kada sam dovoljno narastao dođe kombajn i tada nestanem sa polja. Tada me melju i postanem brašno. Iz mlina stižem u pekarnicu gdje me pekarove ruke cijelu noć mijese. Rano ujutro postajem vrući kruh. Sara Alilović
Ja sam zrno pšenice.
Stavili su me u zemlju gdje sam dugo spavao.
Zatim je došla kiša i sunce i ja sam provirio van.
Svakoga dana sve više sam napredovao dok nisam stasao u pravi klas.
Bio sam spreman da me uberu i odvezu u silos.
Tamo su me samljeli i u brašno pretvorili.
Stigao sam u pekarnicu gdje su od mene pravili krušne proizvode.
Svi uživaju u meni.
Luka Franić
Jednoga dana kad nas je posijao stari ratar bili smo svi na okupu.
Tada smo počeli bubriti, rasti i bujati.
Kada smo postali zlatno klasje došao je kombajn i sve nas pokupio u veliku prikolicu.
Odvezao nas je u mlin i samljeo u brašno.
Kao brašno dospjeli smo u kruh, kolače i druge slastice.
Vesela lica odraslih i djece bila su nam najljepši dar.
Mia Stojić
.jpg)
