Priču možemo slušati, čitati, čuti samo u prolazu, a možemo je pripovijedati kroz slike i pokrete.
U ovome Mjesecu hrvatske knjige kao temu želimo istaknuti upravo vrijednost pripovijedanja i kazivanja, posebice onih književnih vrsta koje pripadaju usmenoj književnosti, kao što su bajka ili legenda, a čiji se sadržaj, baš kao i oblik, nezaustavljivo mijenja dok putuje kroz vrijeme ili zastaje na različitim mjestima diljem svijeta. Preoblikuje se, osuvremenjuje, propitkuje, prilagođava. I upravo su zbog toga kazivači i pripovjedači, storytelleri, oni koje slušamo i pritom ČUJEMO, jaka spona na tromeđi: pomalo iščezlo doba – izazovna današnjica –neizvjesna budućnost.
S druge strane, u vremenu ispunjenom glasovnim nesuglasjem, golemom bukom informacija i različitih sadržaja koji nasrću sa svih strana, značaj se SLUŠANJA, i to onog aktivnog i predanog, čini poput zaboravljenog okupljanja oko ognjišta. Je li umijeće istinskog slušanja priče, ali i drugog ljudskog bića, tek prašnjavi artefakt prošlih vremena ili je samo potrebno izgovoriti čarobnu riječ i udahnuti mu život? I lebdjeti na riječima, letjeti rečenicama i skutriti se očarano u toplom krilu priče.
Neka nas ovaj Mjesec hrvatske knjige podsjeti na čaroliju izgovorene riječi i na važnost priča, neka se sa svih strana čuje njegov slogan – Pričaj mi… 
Mi smo ove godine zatvorili Mjesec hrvatke knjige kazalistem sjena, gdje je školska knjižničarka s učenicima iz PŠ Prkovci izvela predstavu sjenama jedne od naših najpoznatijih priča, Ježeva kućica.

Knjižničarka Tamara Radoš