2017-12-18 13:00:51

Monolog zrna pšenice (šk. god. 2017./2018.)

Monolog zrna pšenice    

 

Ja sam zrno pšenice.

Ratar me posije u zemlju kao sjemenku.

Poslije kiše sunce ugrije i ja provirim, rastem i pretvaram se u klasje žuto.

Kada sam dovoljno narastao dođe kombajn i tada nestanem sa polja.

Tada me melju i postanem brašno.

Iz mlina stižem u pekarnicu gdje me pekarove ruke cijelu noć mijese.

Rano ujutro postajem vrući kruh.

                                                                                                 Sara Alilović

Ja sam zrno pšenice.

Stavili su me u zemlju gdje sam dugo spavao.

Zatim je došla kiša i sunce i ja sam provirio van.

Svakoga dana sve više sam napredovao dok nisam stasao u pravi klas.

Bio sam spreman da me uberu i odvezu u silos.

Tamo su me samljeli i u brašno pretvorili.

Stigao sam u pekarnicu gdje su od mene pravili krušne proizvode.

Svi uživaju u meni.

                                                                                                  Luka Franić

 

 

Jednoga dana kad nas je posijao stari ratar bili smo svi na okupu.

Tada smo počeli bubriti, rasti i bujati.

Kada smo postali zlatno klasje došao je kombajn i sve nas pokupio u veliku prikolicu.

Odvezao nas je u mlin i samljeo u brašno.

Kao brašno dospjeli smo u kruh, kolače i druge slastice.

Vesela lica odraslih i djece bila su nam najljepši dar.

                                                                                                    Mia Stojić

 

 
Osnovna škola Ane Katarine Zrinski Retkovci